Preskoči na sadržaj

Glaserova metoda prema DIN 4108-3: šta računa i gdje prestaje

Glaserova metoda (Glaser-Verfahren) odgovara na tačno jedno pitanje: Izlučuje li se pod zadanim zimskim uvjetima difuzijom vodene pare kondenzat u građevinskom elementu i može li se ljeti ponovo osušiti? To je središnji dio računskog postupka dokazivanja iz DIN 4108-3 o zaštiti od vlage. Ko čita rezultat, treba znati šta ulazi u proračun, a šta ne.

Dva godišnja doba, fiksni rubni uvjeti

Računa se stacionarno, dakle s konstantnim uvjetima tokom cijelog perioda. Period kondenzacije traje 90 dana, od decembra do februara, period isparavanja 90 dana, od juna do augusta. Za ljeto nisu zadane vanjske temperature, samo pritisci vodene pare.

Period Vani Unutra
Period kondenzacije (decembar do februar) −5 °C, 80 % relativne vlažnosti, 321 Pa 20 °C, 50 % relativne vlažnosti, 1.168 Pa
Period isparavanja (juni do august) Pritisak pare 1.200 Pa Pritisak pare 1.200 Pa; u ravnima kondenzacije vanjskih zidova pritisak zasićenja 1.700 Pa

Vrijednosti iz tabele BauNetz Wissen navodi kao normativne rubne uvjete; stranica ne navodi izdanje. Da se takve vrijednosti mijenjaju između izdanja norme, pokazuje pogled unazad: Fraunhofer IBP je 1999. za tada važeću normu još opisivao −10 °C vanjske temperature tokom 60 dana. Danas je DIN 4108-3 na snazi u izdanju 2024-03, koje prema DIN Media zamjenjuje izdanje 2018-10. Kod dokaza vrijede vrijednosti izdanja koje je dogovoreno u projektu.

Iz sastava slojeva određuju se temperature od unutra prema vani, a iz njih pritisak zasićenja. On se suprotstavlja toku stvarnog pritiska pare. Norma, ovisno o položaju dviju krivulja, razlikuje četiri slučaja, od izostanka izlučivanja kondenzata do izlučivanja u cijelom području.

Rezultat je bilans. Prvo se utvrđuje izlučuje li se kondenzat, u kojem sloju i u kojoj količini; zatim se tome suprotstavlja količina isparavanja tokom ljeta. Provjerava se može li se uneseni kondenzat u periodu isparavanja ponovo potpuno osušiti i koliko rezerve sušenja ostaje u odnosu na neplanirano unesenu vlagu.

Uloga sd-vrijednosti

sd-vrijednost je proizvod debljine sloja u metrima i faktora otpora difuziji μ materijala; opisuje koliko sloj ometa isparavanje vode. Kod višeslojnih elemenata određuje se sloj po sloj i sabira. Time određuje gdje u presjeku pritisak pare opada i dodiruju li se krivulje pritiska pare i zasićenja. Za ravne krovove od drveta BauNetz Wissen formulira pravilo da u nizu slojeva folija ili traka sd-vrijednosti moraju opadati od unutra prema vani.

Iz toga za praksu slijedi: Sloj s visokom sd-vrijednošću na vanjskoj strani ljeti usporava povratno sušenje, a sloj na unutrašnjoj strani zimi usporava unos pare. Kako proizvođač premaza navodi sd-vrijednost, pokazuje članak o V- i W-klasama u tehničkom listu.

Šta se smatra bezopasnim

  • Voda koja se zimi izlučuje mora se u periodu isparavanja ponovo predati okolini.
  • Građevinski materijali koji dolaze u dodir s kondenzatom ne smiju se oštetiti, primjerice zarazom plijesnima ili korozijom.
  • U krovnim i zidnim konstrukcijama masa izlučenog kondenzata općenito treba iznositi najviše 1,0 kg/m².
  • Ako element sadrži slojeve koji vodu ne upijaju kapilarno, vrijedi najviše 0,5 kg/m². Tu spadaju folije, metali, običan beton te mineralna vuna i pjenasta plastika.

Ne mora se uopće proračunavati svaki zid. Prema prikazu BauNetz Wissen, dokaz otpada, primjerice, kod vanjskih zidova ožbukanih s unutrašnje strane s dopuštenim kontaktnim fasadnim sistemom toplotne izolacije i kod unutrašnje izolacije s unutrašnjom žbukom do R ≤ 1,0 m²K/W, ako sastav dodatno ima sd,i-vrijednost od najmanje 0,5 m. Mjerodavan ostaje tekst norme. Zakon o modernizaciji zgrada (GModG) u § 11 za zgrade koje se grade i dalje navodi izdanje DIN 4108-3: 2018-10.

Šta proračun ne vidi

Metoda bilance perioda je jako pojednostavljen postupak dokazivanja za procese difuzije. BauNetz Wissen kao neuzete u obzir navodi:

  • realistične, promjenjive klimatske rubne uvjete,
  • povećana opterećenja vlagom, primjerice zbog građevinske vlage ili nakon građevinskih šteta,
  • utjecaje toplote zračenja,
  • karakteristike materijala promjenjive s vlagom, poput otpora difuziji i toplotne provodljivosti,
  • akumulaciju i transport vlage sorpcijom i kapilarnim provođenjem.

Izvan razmatranja ostaje i transport tekuće vode. Ni konvekciju proračun difuzije ne pokriva: Kroz nezaptivena mjesta na strani prostorije topli, vlažni zrak iz unutrašnjosti može strujati u konstrukciju. Ravnotežna vlaga i ponašanje korisnika također nedostaju. Za klimatizirane stambene ili slične namjene računski pristupi norme izričito ne vrijede.

Same vrijednosti norme, primjerice −5 °C tokom 90 dana, prema BauNetz Wissen ne djeluju realno u svim dijelovima Njemačke, ali sadrže sigurnosne rezerve.

Postojeći zidovi: gdje rezultat postaje tanak

Kod postojećeg zida sastav i karakteristike često se poznaju samo približno, a zid rijetko kad je tako suh kao u računskom modelu. Metoda radi s fiksnim karakteristikama. Voda koja u zid dospijeva kosom kišom ili kapilarno ne pojavljuje se u proračunu; to proizlazi iz izostanka transporta tekuće vode.

Ako pojednostavljeni postupak nije dovoljan za dovoljno tačnu ocjenu, DIN 4108-3 predviđa higrotermičku simulaciju prema DIN EN 15026. Ona simulira ponašanje elementa tokom više godina pod realnim klimatskim rubnim uvjetima. Gdje se postojeći zidovi trebaju izolirati iznutra, članak o unutrašnjoj izolaciji u postojećim zgradama razvrstava međudjelovanje dokaza i informativnih listova WTA (Wissenschaftlich-Technische Arbeitsgemeinschaft für Bauwerkserhaltung und Denkmalpflege, naučno-tehnička radna zajednica za održavanje građevina i zaštitu spomenika).

Položen Glaserov dijagram, dakle, dokazuje da difuzija pod normnim uvjetima ostaje nekritična. Ne dokazuje da je zid suh, da je zrakonepropusnost ispravna ili da se kosa kiša zadržava vani. Kod postojećih zidova proračun je pouzdan koliko i pretpostavka o postojećim slojevima.


Izvori